Leksikon pojmova
Divertikulumi jednjaka
Diveretikulum predstavlja kesasto proširenje koje prolbira iz lumena jednjaka Divertikulumi jednjaka se prema građi dele na prave i lažne ili pseudodivertikulume a u zavisnosti od mehanizma nastajanja divertiukulumi mogu biti pulzioni i trakcioni. Najčešći su pulzioni i nastaju kao posledica povećanja pritiska unutar samog organa i širenja zida na mestu najslabije građe muskulature. Najčešći pulzioni divertikulumi su Zenker-ov u ždrelu i epifrenični divertikulum u završnom delu jednjaka
Radiofrekventna HALO ablacija
HALO sistem za radiofrekventnu endoskopsku ablaciju danas predstavlja najadekvaniju metodu za uklanjanje Barrett-ove sluzokože na jednjaku. Procedura je veoma efikasna, i sa niskom stopom neželjenih efekata. HALO tehnologija predstavlja poseban vid ablacije u kojoj se toplotna energija prostire na precizan i kontrolisan način. Primenom HALO tehnologije moguće je potpuno ukloniti obolelo tkivo Barrett-ovog jednjaka bez oštećenja okolnog, zdravog tkiva jednjaka. Terapija ablacijom se sprovodi zajedno sa endoskopijom gornjeg dela digestivnog trakta. Tretman je minimalno invazivan, traje kratko i ne treba praviti nikakve rezove. HALO radiofrekventna ablacija se sastoji iz dva različita ablaciona sistema: HALO 360 koji se koristi za tretman većih površina Barrett-ovog jednjaka i kod promena koje zahvataju celu cirkumferencu jednjaka i HALO 90 koji se sprovodi u slučajevima kraćih prstenastih izvrata.
Motorni poremećaji jednjaka
Motorni poremećaji jednjaka predstavljaju široku grupu oboljenja koja se manifestuju poremećenim kontrakcijama tela jednjaka i funkcionisanjem oba, gornjeg i donjeg, ezofagealna sfinktera. Simptomi kod ovih oboljenja su veoma različiti, i mogu se manifestovati osećajem zastajanja hrane, bolovima u grudima i iza grudne kosti kao i vraćanjem sadržaja iz želuca u jednjak. Veoma često ovi simptomi se pogrešno pripisuju oboljenjima srca ili pluća. Ovi poremećaji se ne mogu sa sigurnošću dijagnostikovati samo pomoću simptoma, radiografije i endoskopije već su neophodne veoma precizne, pre svega funkcionalne dijagnostičke metode kako bi se postavila tačna dijagnoza. Najčešći poremećaji motiliteta jednjaka su ahalazija, difuzni spazam i hiperkontraktilni jednjak
Manometrija jednjaka
Manometrija jednjaka se definiše kao dijagnostička procedura koja omogućava kvalitativnu i kvantitativnu procenu pritisaka tela jednjaka i njegova dva sfinktera, donjeg i gornjeg ezofagealnog, njihove međusobne koordinacije i ukupnog motiliteta jednjaka. Ova dijagnostička procedura predstavlja široko prihvaćenu metodu u ispitivanju motorne funkcije jednjaka i njegovih sfinktera kao i “zlatni standard dijagnostike“ svih primarnih poremećaja motiliteta jednjaka.
24 časovna pH metrija
Ezofagealna 24 časovna pH metrija predstavlja dijagnostičku proceduru kvantitativne procene postojanja i/ili težine GER-a, određivanja tačnog vremena u kome je sluzokoža jednjaka izložena kiselinskom želudačnom sadržaju i objektivne procene efikasnosti medikamentoznog ili hirurškog lečenja. Ovom procedurom se odredjuje tip GER-a, kiselinsko pražnjenje jednjaka kao i korelacija između izlaganja jednjaka kiselini i simptoma bolesnika. 24 časovna pH metrija predstavlja osnovnu dijagnostičku proceduru za bolesnike sa suspektnim GERB-om, sa ukupnom specifičnošću i senzitivnošću od 96 %.
Impedanca jednjaka
24 časovna pH metrija kombinovana sa impedancom jednjaka predstavlja najsavremeniju metodu u evaluaciji gastroezofagealne refluskne bolesti. Na ovaj način se pored mogućnosti detekcije kiselog refluksa, može otkriti i refluks bilo kakvog sadržaja u jednjak, bilo da se radi o slabo kiselom odnosno alkalnom sadržaju. Pored toga može se odrediti i sastav refluksa, u odnosu na to da li je tečan, gasoviti ili mešoviti. Zahvaljujući senzorima za impedance koji su raspoređeni po celoj sondi i pokrivaju kompletnu dužinu jednjaka, moguće je ustanoviti i nivo do kojeg se refluksni sadržaj vraća. Ova procedura omogućava 100% senzitivnost u proceni prisustva refluksa. Pored toga softver koji analizira rezultate izračuvana i verovatnoću povezanosti simptoma ispitanika sa refluksnim epizodama što je posebno korisno prilikom određivanja specifične medikamentozne terapije, ili procene za antirefluksno hirurško lečenje.