Lečenje čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu

Medikamentozno lečenje

Većina bolesnika sa peptičnom ulkusnom bolešću ima kolonizaciju sluzokože sa Helicobacter pylori. Upravo ovakvi bolesnici, sa dokazanom H. pylori infekcijom predstavlju podtip koji je jednostovan za lečenje, i gde će se sa adekvatnim terapijskim režimom, koji će uključivati inibitore protonske pumpe (IPP) i antibiotike, postići najbolji klinički rezultati.

Iako je lečenje PUB-a blisko povezano sa H. pylori infekcijom, i eradikacijom ove bakterije, ono ima nekoliko svojih specifičnosti. Pre svega, nisu svi ulkusi uzrokovani H. pylori infekcijom (veliki procenat uzrokovan je uzimanjem lekova protiv bolova, NSAIL ili aspirinom). Takođe ulkusi želuca moraju da se dijagnostikuju i leče drugačije od ulkusa na dvanaestopalačnom crevu, pre svega zbog činjenice da su skloniji hronicitetu i malignoj alteraciji.

Problem u lečenju ulkusa na želucu i dvanaestopalalnom crevu predstavljaju bolesnici koji nemaju H. pylori infekciju, i koji su otporni na primenjenu terapiju. Ukoliko je u pitanju refraktarni ulkus želuca, pitanje lečenje postaje još složenije, jer će ovi bolesnici biti skloni malignoj alteraciji ulkusa, i pojavi karcinoma želuca.

Danas se smatra da je duodenalni ulkus u odsustvu akutnih komplikacija daleko jednostavnija bolest za lečenje, od komplikovanog ulkusa želuca, koji zahteva stalne rebiopsije u cilju potvrde definitivne dijagnoze. Lečenje se bazira na primeni već spomentih inhibitora protonske pumpe. Ovi lekovi snažno blokiraju sekreciju kiseline iz želuca, koja može da se održava i 24h. Ovakav pH u želucu i delu dvanaestopalačnog creva dovodi do poboljšane i ubrzane reepitelizacije ulkusne površine.

Od izrazitog je značaja da H. pylori i PUB imaju značajan pad prevalence u Zapadnom svetu. Ove geografske specifičnosti mogu ukazati na različitu epidemiološkoj distribuciji H. pylori infekcije. U SAD i nekim zemljama Evrope sprovedena je sistemska eradikacija H. pylori, što je dovelo do značajnog pada broja ulkusnih bolesnika, ali i posledično smanjenje broja bolesnika sa karcinomom želuca.

Hirurško lečenje

Hirurgija u lečenju peptične ulkusne bolesti, usled pojave potentnih i efikasnih lekova koji blokiraju sekreciju želudačne kiseline, ima sve manju ulogu. Ipak, postoje i dalje određene indikacije kada je neophodno primeniti hirurško lečenje peptične ulkusne bolesti, pre svega u zbrinjavanju komplikacija ovog obolenja. Hirurško lečenje peptične ulkusne bolesti je neophodno kod:

  1. perforacije ulkusa (pucanje zida želuca ili dvanaestopalačnog creva na mestu ulkusa)
  2. krvarenja (koje nije moguće endoskopski zaustaviti)
  3. stenoze pilorusa (suženja u regiji piloričnog kanala i početnog dela duodenuma)
  4. penetracije ulkusa u okolne organe (najčešće pankreas i debelo crevo)

Poseban terapijski problem pri lečenju ulkusa predstavljaju refraktarni (hronični, bez tendencije zarastanja) ulkusi želuca. Ovi ulkusi obično nemaju nikakav odgovor na primenjenu eradikacionu terapiju H. pylori, uz samo delimičan odgovor na inhibitore protonske pumpe. Kod bolesnika sa komplikacijama ili refraktornim ulcearcijama, nakon što se multiplim biopsijama potvrdi postojanje maligniteta može da se izvede resekciona hirurška procedura, koja obuhvata obično uklanjanje oko 2/3 želuca. Rekonstrukcija digestivnog trakta koja se onda načini se naziva rekonstrukcija po metodi Roux-en-Y, gde se specijalnom tehnikom povezuju želudac i tanko crevo.

Hirurške intervencije zbog komplikacija ulkusne bolesti ili refraktarnog ulkusa želuca još uključuju i različite vagotomijske procedure. Vagusni živac inerviše želudac i kao rezultat njegovog delovanja dolazi do pojačanog lučenja kiseline. Presecanjem glavnom stabla ovog nerva, ili njegovih grana za korporalni deo želuca, značajno se redukuje sekrecija kiseline.

Objavljeno: 19/04/2018 Ažurirano: 16/07/2020

Napisao:

Specijalista opšte hirugije

Objavio:
Reflux Centar
Centar za oboljenja gornjeg digestivnog sistema